La Montanara
si sente cantare,
cantiam la Montanara,
e chi non la sa? (4x)
una capanna cosparsa di fior
era la piccola, dolce dimora
di Soreghina, la figlia del sol,
la figlia del sol.
Gore na planinama,
u šumama i zlatnim dolinama,
među surovim stijenama odjekuje
ljubavna pjesma.
La Montanara, ohe,
možeš čuti poj.
Zapjevajmo Montanaru,
tko je još ne zna?
Gore na planinama, pored srebrna potoka,
kućica prekrivena cvijećem
bila je mali, slatki dom
Soreghine, kćeri Sunca.
(Soreghina, kći Sunca, prekrasan je ženski lik iz legendi s područja Dolomita, u kojima utjelovljuje svjetlost, dan, sjaj ili žar života.)
Hrvatska verzija pjesme:
Visoko u gorama,
gdje šuma s vjetrom bije boj,
međ' stijenama odjekuje
naš zanosni poj.
Planinskom raju tom
svi pjevajmo sada
pjesmicu veselu
sred divnog tog sklada.
I srce ispunja
čarolija ta,
potok se srebrn veseli
i planina sva.
Dok gora vrhom dodiruje nebo
i cvijeće opaja svojim mirisom,
u maloj kolibi čuje se pjesma,
to je naš dragi planinarski dom,
naš planinarski dom.
(Ž. Hajtok)
Planinarsko društvo Pinklec Sveta Nedelja - planinarska pjesmarica