Nedjeljno jutro, 26. lipnja 2011., slučajne prolaznike na Trgu Ante Starčevića u Svetoj Nedelji dočekala je zanimljiva slika. Poveća, šarolika skupina ljudi, opremljenih ruksacima raznih veličina i boja, štapovima za hodanje i gojzericama, počela se okupljati od 8 sati ujutro. Već i po govoru pojedinaca iz te gomile dalo se naslutiti da su došli iz raznih krajeva "Lijepe naše".

Bio je to početak 1. planinarskog pohoda "Pinklec na pleča", u organizaciji svetonedeljskog planinarskog društva "Pinklec". Gotovo 150 planinara iz petnaestak planinarskih društava došlo je provjeriti jesu li svetonedeljski bregi doista tako zanimljivi kako je to u pozivu bilo navedeno, pružaju li se s tih brežuljaka zbilja tako krasni pogledi kakvima se svetonedeljski planinari hvale. Osim svetonedeljskih, došli su na pohod planinari iz Rijeke, Crikvenice, Virovitice, Čakovca, Donje Stubice, Zaprešića, Kutine, Samobora i Zagreba. Bilo je tu malih planinara koji još nisu navršili svoje prvo desetljeće, ali i onih koji su već zagrezli u deveto desetljeće. Pohod su osiguravala dvojica pripadnika samoborske stanice Hrvatske gorske službe spašavanja i jedno vozilo. Intervencije HGSS-a, srećom nisu bile potrebne, a pomoć vozila je zatražilo samo nekoliko starijih planinara, za koje su jako sunce i strmi usponi ipak bili previše.

Nakon pozdravnih riječi domaćina, degustacije kolača i okrijepe pićem dobrodošlice, šarena povorka se uputila iz središta Svete Nedelje prema Padežu, vrlo strmoj šumovitoj padini, koja će razuvjeriti svakoga tko misli da se na svetonedeljskim brežuljcima ne može ozbiljno planinariti.

Vrijeme je organizatoru bilo naklonjeno pa su planinari već nakon pola sata hodanja, po izlasku iz šume na greben koji povezuje svetonedeljske brežuljke, bili nagrađeni prekrasnim pogledima. Posebno su impresivni bili pogledi sa vidikovca Borovina: Veliki Cirnik, Posavsko hribovje, Boč i Donačka gora u Sloveniji, Maceljska i Cesargradska gora, Strahinjščica i Ivanščica u Hrvatskom zagorju, Prigorje brdovečko i Zaprešić, Medvednica i Zagreb, Turopolje, Pokuplje, Banovina i Petrova gora, Samoborsko gorje i Samobor. A od istočnog do jugoistočnog horizonta nazirali su se vrhovi Papuka i bosanskih planina. I pogled na same svetonedeljske brege izazvao je uzdahe. Dok su neki planinari iz gostujućih planinarskih društava u zanosu komentirali kako bi bilo lijepo imati kuću ili barem vikendicu na ovim bregima, domaći su planinari s čežnjom uzdisali kako bi bilo lijepo imati planinarski dom tu negdje...

Svemu jednom mora doći kraj pa je tako i uživanje u pogledima ubrzo zamijenilo strmo spuštanje sa svetonedeljskih brega prema Kladju, potom opet strmi uspon prema Konščici i Slavagori. Uslijedio je odmor na seljačkom gospodarstvu, smještenom u slikovitom vikend-naselju Slavagora. Nakon odmora, opet strmi spust do potoka Konščica, kojeg je trebalo pregaziti "s kamena na kamen". Ovaj dio puta je, pored pogleda sa svetonedeljskih brežuljaka, vjerojatno najzanimljiviji, jer svojom surovošću i divljinom neodoljivo podsjeća na filmove o Indiani Jonesu, a ostaci pradavne vodenice upotpunjuju taj dojam.

Nakon četiri sata hoda i prijeđenih desetak kilometara, pred planinarima se ukazao Okić. Veličanstven stožac sa strmim padinama i ostatkom kule na vrhu. Ta je slika lijepa nagrada planinarima za uložen trud. Još samo nekoliko minuta do planinarskog doma. Nakon ručka, koji je protekao uz zvuke gitare i uz stare, planinarima omiljene popevke, većina se sudionika pohoda popela na vrh do ruševina okićkoga dvorca. I tu je uslijedilo još jedno ushićenje za sam kraj planinarskog dijela druženja - veličanstven pogled na cijelu trasu kojom su prošli.

Povratak s Okića do Svete Nedelje je bio organiziran u dvije varijante: pješice preko Svetog Martina pod Okićem i šume Starče ili posebnim autobusom iz Klaka. Većina je odabrala povratak autobusom. Samo je 18 najhrabrijih planinara odlučilo propješačiti još preko 15 kilometara.

U Svetoj Nedelji je umorne, ali vesele planinare dočekao grah kao nagrada za uloženi trud. Za dobar štimung pobrinuli su se članovi Kulturno-umjetničkog društva Strmec, koji su gostima iz raznih krajeva Hrvatske prezentirali folklorno bogatstvo svetonedeljskoga kraja. Maestro Miro Hriberski je sa svojim mužikašima i ovom prigodom iskazao vrhunsko zabavljačko umijeće, a plesačice KUD-a Strmec su dokazale da se Grad Sveta Nedelja ima čime ponositi. Posebno su dojmljive bile scene kad su plesači KUD-a zaplesali s planinarkama, a planinari s plesačicama KUD-a te svečani doček planinara koji su se vratili s Okića pješice nakon prohodanih gotovo trideset kilometara.

Dinamičnost je glavna odlika planinarske staze od Svete Nedelje do Okića, a time i ovog planinarskog pohoda. Doslovno svakih nekoliko minuta se izmjenjuju doživljaji, sve jedan ljepši od drugog: pitomi i divlji krajobrazi, strme padine, šume, potoci, izvori, prekrasni vidikovci, ostaci stare, autohtone arhitekture, često još uvijek očuvane i u praktičnoj uporabi. Sve to jamči da će ove staze koje je trasiralo i za planinare priredilo Planinarsko društvo "Pinklec" iz Svete Nedelje ubuduće privlačiti sve veći broj planinara i izletnika te da će ti izletnici iz ovog kraja otići puni lijepih dojmova i pohvala, baš kao i ovi koji su sudjelovali na 1. planinarskom pohodu od Svete Nedelje do Okića.

(Željko Hajtok, 27.06.2011.)

(klikni na sliku za uvećani prikaz)