11. siječnja 2025. održan je četvrti, sada već tradicionalni, Humanitarni planinarski pohod “Banovini, s ljubavlju”. Ideja je nastala u poslijepotresnim danima, kada su se pružajući podršku Banovini, popravljajući krovove i pomažući stanovnicima, susreli i povezali planinari članovi PD “Pinklec” iz Svete Nedelje te ekipa iz HPD “Gora” iz Zagreba. Odlučili su da se svakako nađu iznova na obljetnicu i da će nastaviti pomagati i sljedećih godina, kao spomen na zajedništvo i dane saniranja štete nakon razarajućih potresa krajem prosinca 2020. godine. Tako je rođen ovaj humanitarni pohod.

Svi su dosadašnji pohodi bili humanitarnog karaktera, a prikupljena sredstva donirana su za potrebe lokalne zajednice. Ove godine donacije su prikupljane za Udrugu osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije, prvenstveno kao pripomoć Udruzi u kupnji peći za centralno grijanje.

Po prvi put pohod je prijavljen kao službeni pohod Hrvatskom planinarskom savezu te su se pohodu, uz organizatore i domaće planinare HPD “Zrin” iz Petrinje, pridružila i mnoga zagrebačka i druga planinarska društva, kao i veterani Domovinskog rata - pripadnici nekoliko braniteljskih udruga. Na pohodu su bila prisutna i tri člana stanice HGSS-a Novska, koji su cijelo vrijeme osiguravali pohod i bili spremni priskočiti u pomoć ako se ukaže potreba. Posebna zanimljivost ovog pohoda jest sudjelovanje popriličnog broja djece, uglavnom članova HPD "Gora", društva koje inače snažno popularizira obiteljsko planinarenje.

Okupljanje planinara bilo je od 8:30 kod paviljona pred petrinjskom crkvom svetog Lovre, na središnjem petrinjskom trgu. Trg, Šetalište Josipa Jurja Strossmayera, razvijao se od druge polovice 18. stoljeća kada Petrinja, uz svoju dotadašnju vojnu i obrambenu funkciju, smanjenjem ratne opasnosti i razgradnjom vojne utvrde i obrambenih bastiona, poprima i upravnu funkciju, te postaje uz vojno, i važno upravno središte Banovine.

Okupilo se tu puno planinara te nas je na kraju bilo ukupno oko 170. Ostatak ekipe je kod doma na Cepelišu već pripremao hranu i čaj za sve nas prisutne. Biralo se između dvije ponuđene planinarske ture. Duža tura kretala je odmah s mjesta susreta u centru Petrinje, dok je kraća tura imala start u Hrastovici te se taj dio planinara odvezao do Hrastovice.

U 9:15 krenuli su pozdravni govori Josipa Jope Lukinića iz HPD “Gora” i Samira Burnića iz PD “Pinklec”, predstavnika planinarskih društava, organizatora pohoda, kao i predsjednika Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije za koju smo prikupljali pomoć, nakon čega je za petnaestak minuta uslijedio i sami pohod.

Željko Hajtok, vodič iz PD “Pinklec”, organizirao je “svoju” malo brojniju hodačku ekipu od 80-ak planinara koja je išla autima još malo dalje, u Hrastovicu. U Hrastovici je bio start kraće jednosatne hodnje do Cepeliša, 415 m visokog vrha Hrastovičke gore i tamošnjeg Planinarskog doma “Matija Filjak”. Pod budnim okom Željka, Ivane, Jope, Rudija koji je bio cijelim putem poveznica početka i kraja kolone te ostalih vodiča, grupa je stazom “preko vodovoda“ sigurno stigla do vrha Cepeliš.

Mi ostali krenuli smo direktno sa središnjeg petrinjskog trga na našu skoro trosatnu hodnju do vrha Hrastovičke gore, pod vodstvom Samira Burnića, organizatora pohoda i vodiča iz PD “Pinklec”. Dobro opremljeni za taj baš pravi zimski dan i trosatnu hodnju pred nama, zaputili smo se Ulicom Matije Gupca do mosta na Petrinjčici te skrećući odmah lijevo nastavili uz rječicu, lijepom Petrinjskom šetnicom, do zadnjeg mosta.

Sama Petrinjčica izvire na Zrinskoj gori, na visini od 560 metara, a nakon svojih 36 km tok joj je ukroćen u dužini nekih 2 km nasipom u Petrinji, uz koji je uređena kružna poučno-rekreativna staza “Petrinjska šetnica”.

Pod stalnom pažnjom vodiča iz PD “Pinklec“ Zvonimira, Željka, Dine, Ivice i Filipa kao i ostalih prisutnih vodiča, prešli smo preko mosta pa Ulicom Mate Bučara nastavili lagano uzbrdo putem do Centra Nature SMŽ te dalje prateći planinarske markacije do ulaza u šumu i Stazu kestena.

Uz planinarske oznake, cijelim putem pratile su nas i plavožute oznake hodočasničkog puta Camino Banovina, a naša pohodska hodnja činila je, u tom jednom smjeru prema vrhu, okvirno polovicu druge etape navedenog Camina. Staza kestena kreće odmah lagano uzbrdo te nas teren odmah časti i snježnim i blatnim putevima, kao što će biti i ostatkom puta.

Ekipa se lagano uspinjala. Bio je pravi zimski ambijent, predivno snježno bjelilo svuda oko nas, a najdivnije na grančicama i duž šumskih vidika. Povremeno je bilo pod nogama malo više blata pa smo svi ponovili i vježbali naše protuklizne, ali i balansirajuće vještine. Naš put vodio je i kroz selo Cepeliš gdje su se opet naši dragi vodiči, veselo nas pozdravljajući, pobrinuli da nitko ne skrene nekamo krivo te da kolona ostane povezana kako je uostalom i bila cijelim putem.

Našu grupu putem prema vrhu činilo je 69 planinara te se sama kolona kretala u razmaku od najviše desetak minuta od njenog početka do kraja. Zanimljivo je bilo proći stazom uz Turkovića vrelo, sada prekriveno bijelim zimskim pokrovom, ali s vidljivim obilježjem domaćeg društva HPD “Zrin” iz Petrinje.

Put nas je dalje doveo do ruševina crkve Sv. Duha, gdje smo napravili kratku pauzu te se svatko okrijepio nečime iz dobro opremljenih ruksaka. Sama lokacija je vrlo zanimljiva. Križište je tematske staze Stara Hrastovica te naše staze iz Petrinje (preko Sv. Duha) na vrh Cepeliš. Crkva Sv. Duha bila je dograđivana u dva perioda srednjeg vijeka te su uz staru gradnju bili zastupljeni kasnogotički elementi, a krasio ju je i oslikani drveni ravni strop te zvonik. Svi ti detalji bili su još dobro očuvani početkom 20. stoljeća dok 1917. godine nije stradala u požaru zbog nesmotrenog paljenja travnjaka u blizini. Od tada nije obnavljana, a dodatno je jako razrušena uslijed zadnjih vrlo razornih potresa krajem prosinca 2020. godine. Sada su tu samo ostaci vanjskih zidova, a ruševina prekrivena snijegom ostavila nam je da maštamo kakva je sada njena unutrašnjost. Pored je drveni zvonik, na dijelu kojim dolazi put iz Hrastovice, dok je gore baš nasuprot ruševini, drveno zdanje koje služi i kao kapela i sklonište te je pored i raspelo. Uokolo su postavljene poučne table na kojima se može pročitati o povijesnim značajkama lokacije kao i o samoj Tematskoj stazi Stara Hrastovica koja dolazi od Hrastovice, a i nas je dalje povela putem podno ostataka utvrde Stara Hrastovica.Posjed Stara Hrastovica prvi puta se spominje u 13.stoljeću, a bio je u vlasništvu templara. Od 1300. godine spominje se Castro Hrastovica koji se sastojao od 4 dijela: Gornja i Donja utvrda (udaljenih međusobno oko 400 metara) te naselja, kao i samostana koji je bio izvan utvrde. Ostaci samostana nisu vidljivi, kao ni ostaci Donje utvrde, koja se većinom odronila, za razliku od ostataka Gornje utvrde te nekadašnjeg preko 1000 metara dugog fortifikacijskog zida koji je opasavao cijelo naselje. Područje je bogato arheološko nalazište s tragovima još od antičkog Rima koje još nije u potpunosti istraženo.

Samir je poveo grupu dalje, a brojnost su provjerili te “zaboravljene stvari” popratili naši dragi vodiči. Put nas je vodio osniježenim šumskim prostranstvima i divnim bijelim šumskim tunelima. Svinute grančice nad nama, snijeg škripi pod nogama... Baš totalni mir. Svuda oko nas stalno su se izmjenjivale slike za uživanje, za odmor i baš dubinsko opuštanje.

Marjanove štenge nisu nas poskliznule već su svakome pomogle popeti se, a mi smo i dalje okruženi snježnim bjelilom, grančicama posutim snježnim pahuljama te pokojom grudom za vratom, pristigli bliže domu, presjekli kratko makadamski prilaz k njemu te završnim dijelom kroz bijele divote stigli stazom iza Planinarskog doma “Matija Filjak”, uz dio koji u proljeće krase mirisni, taktilni, zvukovni i vrt boja. Zvonimir je svakome na kraju puta dao “peticu” i time je dostignut cilj našeg uspona do vrha Cepeliš.

Vrh Cepeliš zvan je i Piramida, po geodetskoj piramidi postavljenoj 1864. godine. U blizini su vidljivi ostaci stare drvene planinarske kuće koja je rastavljena i presložena u obližnjem selu. A tu je i dosta mladi Planinarski dom”Matija Filjak”.

Na vrhu nas je dočekalo već mnoštvo - ekipa iz PD “Pinklec “ koja je kod doma pripremala sve za sudionike pohoda, domaćini iz HPD “Zrin“ u planinarskom domu, ranije pristigli hodači kraće ture iz Hrastovice kao i raznolika ostala ekipa pristigla svojim putevima. Spremno su nas dočekale tople kuhane kobasice, koje su nas baš dobro okrijepile. Drage Nataša i Andrea sve su redom uslužile sa smiješkom, kao i momci, Robert, Miroslav i Igor te svi ostali koji su se dobro nakuhali i pobrinuli za sve nas. Hvala i svima onima koje sam zaboravila navesti...

Kod doma smo se svi okrijepili i planinarski podružili te je svaka ekipa krenula u svoje vrijeme natrag k početnim točkama svojih hodnji.

Grupa iz Hrastovice započela je povratak nešto ranije. U povratku se išlo drugim putem, preko ruševina crkve Sv. Duha, tako da je to na kraju bila vrlo zanimljiva kružna tura.

Naša grupa koja se vraćala u Petrinju, i dalje pod Samirovim vodstvom, u povratku je brojala nešto manje hodača, budući da se određen broj planinara odlučio ipak vratiti kraćom turom. Mi smo ponešto izmijenjenom turom prošli nekim istim i nekim novim vidicima, i uživali i dalje u divnim snježnim pejzažima.

Dio staza obnavlja se sufinancirano sredstvima Europske unije, u vidu ulaganja Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Staza kestena koju smo prolazili, uz oba njena puta, također je dio tih ulaganja pod nazivom “Šumski putevi divljine”.

Spustili smo se u Petrinju opet Ulicom Mate Bučara, prešli mostom Petrinjčicu te Petrinjskom šetnicom došli do pred Ulicu Matije Gupca. Na tom kraju Šetnice glavni vodič Samir zahvalio je svima na sudjelovanju i doprinosu ovom pohodu humanitarnog karaktera. Od prodanih “ručkova”, od kojih je cijeli iznos doniran u humanitarnu donaciju te od svih pridodanih ostalih donacija, prikupljeno je ukupno značajnih 2522 eura za pomoć Udruzi osoba s invaliditetom SMŽ. Posebna zahvala Manueli i Nataši koje su u Paviljonu organizirale sve oko skupljanja svih donacija.

Nakon povratka u Petrinju, malo smo se još podružili, razmijenili dojmove te odmah pokrenuli nove planove. Hvala svima koji su sudjelovali na bilo koji način, hvala svima koji nisu imenovani, kao i svima koji su hodali ili se na bilo koji drugi način potrudili doprinijeti da ovaj humanitarni pohod opet bude vrlo vrlo uspješan.

Vidimo se 2026. na malom jubilarcu, petom po redu pohodu “Banovini, s ljubavlju”.

(Gabrijela Lukiški Markač, siječanj 2025.)