Burni Bitoraj bez bure
Jučer nas je Vedran poveo na izlet na Burni Bitoraj. Iako bure nije bilo ni u tragovima, vjerujemo onima koji su je ondje doživjeli da planina s pravom nosi taj epitet.
Krenuli smo iz Brestove Drage, najprije makadamom, zatim šumskim putem, a potom nas je dočekao strmiji uspon, garniran kamenjem i pokojom stijenom. No strmina je ubrzo pala u drugi plan kad smo pred sobom ugledali Bitorajske bijele stijene.
Očarale su nas bijele litice, okružene šumom, koje jednostavno ne stanu u kadar. Vrtače ispunjene raznolikom vegetacijom podsjećale su na prizore iz prašume. Naravno, svratili smo i do “Imperatora” i “Savjetnika” – najistaknutijih stijena koje iz određenog kuta doista nalikuju na glave. Ako se ne varam, popeli smo se na Imperatora. Neki uz asistenciju Vedrana i muškog dijela ekipe, a većina samostalno. Hvala dečki 😊.
Nakon što smo se nadivili stijenama, nastavili smo prema vrhu Bitoraja. S njega puca pogled na stijene koje smo upravo ostavili iza sebe, ali i prema Bjelolasici s jedne do Risnjaka i Snježnika s druge strane.
Nakon uživanja u pogledu i fotkanja, krenuli smo nizbrdo do planinarskog skloništa Bitorajka, gdje smo napravili podulju pauzu. Sklonište je uredno, čisto, a ograda na terasi još miriši na svježu boju. Bilo je teško krenuti natrag, znajući da nas prvo čeka kraći uspon, a zatim onaj strmi dio staze. Jer uvijek je nekako lakše ići po tako strmom uzbrdo nego nizbrdo.
Po povratku do auta, dio ekipe se zaputio kući, a dio je otišao do Fužina na ručak.
Veliko hvala Vedranu na još jednom izvrsno vođenom izletu – staloženo, sigurno, smireno i profesionalno, kao i uvijek. Hvala i Željku H. koji je neumorno čuvao začelje.
Vodiči za plus 10 + odlična ekipa + top destinacija = predivan izlet.
(Nataša Pipić, 16.6.2025.)