"Pinkleci" u oblacima
(Zimska avantura na Porezenu)
U nedjelju 16. veljače 2025. Tihomir je odveo Pinklece u pravu malu zimsku avanturu - na Porezen u Škofjeloškom hribovju, južnom predvorju Julijskih Alpa. Nije Porezen tako visok, 1630 metara iznad mora, niti je staza dugačka, nešto manje od 6 kilometara, s visinskom razlikom od 800 metara, što nije ništa strašno za Pinklece. Ali vremenska "napoved" za gorski svet i Škofjeloško hribovje bila je neumoljiva. "Na nadmorski višini 1500 metrov temperatura bo najnižja, veter najmočnejši, oblačnost največja in vlaga pa najvišja", što je značilo, temperatura oko -7, a osjet ugode (ili možda bolje reći neugode) oko -13.
No, unatoč prognozi, okupilo se 20 dobro opremljenih Pinkleca i avantura je mogla započeti iz Petrovog Brda, gdje smo parkirali aute. Nakon kraćeg hoda po asfaltnoj cesti, ušli smo u šumu i započeo je strmi uspon koji više manje traje cijelo vrijeme. Tihomir je držao lagani tempo tako da smo veći dio hoda bili kompaktna grupa. Snijega nije bilo previše, a ni vjetar nije strašno puhao, tu i tamo malo. Hodalo se uz zvukove škripe snijega, a bogme se čulo i škripanje i pucketanje drveća.
Kako se šuma sve više rijedila, tako je bilo sve više snijega, sve više gustih oblaka i sve više vjetra. Tu smo se malo rastegnuli, u 3 grupice. Navodno bi se na tom dijelu staze trebali početi otvarati prelijepi vidici na sve strane, no oblak oko nas je bio sve gušći i gušći, pa je bilo dobro da uopće vidimo koji metar ispred sebe kuda ide staza.
Nakon stare kasarne, izašli smo na vjetrometinu i osjetili u punoj snazi najavljeni vjetar i onih -13 stupnjeva osjeta (ne)ugode. Nakon nešto manje od kilometra stigli smo do toplog planinarskog doma koji se i iz neposredne blizine jedva nazirao. U domu smo se dobro ugrijali kraj peći, najeli i odmorili.
Obzirom na vremenske uvjete, nije imalo smisla ići na vrh, a niti pokušavati napraviti zajedničku fotku ispred doma. Za povratak smo se zabundali kao medvjedi, ali nakon vjetrometine i ulaska u šumu opet smo se mogli raskomotiti. One strmine pri spuštanju nisu izgledale tako dugačke kao pri usponu.
Sve u svemu, bio je ovo jedan zanimljiv izlet koji je potvrdio staru planinarsku izreku da za prave planinare nema lošeg vremena. Nadamo se samo da će nas Tihomir još jednom povesti na Porezen pa da vidimo i lijepe vidike, možda negdje u ljeto kad bude i borovnica. Tihomire, hvala ti na lijepom zimskom izletu. Sada čekamo ljetnu varijantu s lijepim pogledima.
(Nataša Pipić, 16. 2. 2025.)
