"Pajo Patak" u Alpama
Prošlog vikenda, 8. i 9. 2. 2025., par običnih, sporih smrtnika pridružilo se visokogorcima na izletu na Malu Mojstrovku (2332 m) i vježbama pred ispit za Višu planinarsku školu.
Zaista smo imali sreće s vremenom, subotnje sunce osunčalo je strmi uspon od cca 35% po južnoj stazi prema Maloj Mojstrovki. Denis, Zvone i Tihomir pomogli su nam s postavljanjem dereza i podučili nas osnovama zaustavljanja cepinom u slučaju pada. Pod budnim okom Tihomira i Denisa mi obični smrtnici išli smo posljednji. Pokazali su nam "Pajo Patak hod" s derezama i upotrebu cepina u odnosu na padinu.
U donjem dijelu išlo je relativno glatko, no onda smo naišli na mekši i dublji snijeg koji je poprilično otežavao uspon. Imali smo osjećaj da idemo korak naprijed, dva unatrag. Proklizavanje, propadanje, ne znaš kamo da staneš i sve te neiskustvom izazvane boljkice mučile su nas do samog vrha glavne strmine. Tu smo, na kojih 50 m od nas, vidjeli cijelu visokogorsku grupu koja je brzo zamakla desno iza brda i pojurila naprijed.
Dolaskom na vrh usjeka otvorili su nam se prekrasni vidici na Prisojnik i okolne planine. Uz sunce, sve je izgledalo vau! Tu je počeo tvrđi snijeg i manja strmina pa je nastavak bio lakši. Bar nije bilo toliko proklizavanja i propadanja. Iskrivljeni zglobovi i oštećena koljena mučili su neke sudionike zadnje skupine pa smo se na jednoj pauzi, kojih 40 min do vrha Male Mojstrovke, na kojih 2100 mnv, odlučili zaustaviti i pričekati brze da se vrate s vrha.
Vrijeme se počelo mijenjati i izračunali smo da bismo se vraćali po mraku u slučaju da odlučimo slijediti brzu skupinu. Pofotkali smo se na tom prijevoju i krenuli natrag. Spust mi je osobno bio teži od uspona radi stalnog stopiranja nogama. Da nisam imala dereze na nogama, bilo bi mi lakše trčati nizbrdo nego stalno kočiti.
Dolaskom u Erjavčevu koču (1525 m) na Vršiču proslavili smo svoj uspjeh. Neki su se tu noć odlično naspavali, neki nisu, ovisno o razini hrkanja u sobi. Sljedeći dan smo oko Erjavčeve koče vježbali smještaj krplji i cepina na ruksacima. Iva nas je prošetala na krpljama, a ostatak ekipe uspješno je vježbao pronalaženje lavinskim primopredajnicima i sondama, a sudeći po brzini pronalaska, sve bi vas vrlo brzo pronašli.
Kasnije poslijepodne, visokogorci su uvježbavali osiguravanje pri spustu i još neke tehnike kojima se mi obični smrtnici nismo previše zamarali.
(Irena T., 11. 2. 2025.)