U subotu 30. rujna 2023. na svetonedeljskim bregima održana je vježba planinarske orijentacije za planinarske vodiče. Vježbu je za Stanicu planinarskih vodiča Zagreb organiziralo i provelo Planinarsko društvo "Pinklec".

Kako bi sve prošlo bez zastoja, cijeli tjedan smo pripremali poligon, određivali točke, mjerili azimute, zapisivali, vodili dnevnik kako bi vježba bila što bolje odrađena.

Na vježbi se skupilo 24 vodiča, pripravnika i instruktora i u 9 sati krenuo je prvi dio vježbe - određivanje stojne točke, koju svi odradiše bez problema. Nakon prve uvijek dolazi druga, pa tako krenusmo na drugi zadatak ove vježbe - označavanje položaja kontrolnih točaka na karti te pokret u traženje istih. Svaki vježbenik je imao svoj zadatak, tako da nije moglo biti prepisivanja 😬. E tu je krenula avantura - dok su ostali tražili svoje kontrolne točke i vodili bitku s komarcima koji su dostigli veličinu vrapca, nas 6 iz organizacijskog odbora ostalo je na startu te smo brzinom munje narezali domaćih kobasa i ostalih narezaka, dok nikog nema.

Ovogodišnji prvomajski vikend članovi Planinarskog društva "Pinklec" odlučili su provesti u susjednoj Bosni i Hercegovini. Glavni cilj bio je uspon na Cincar na livanjskom području.

Prvog dana, na putu za Livno, vozeći pokraj Knina, primijetili smo slap Krčić te svratili do njega i iznenadili se velikom količinom vode na slapu. Prizor je bio  predivan. Nastavili smo prema Livnu, prvo odredište je bilo selo Lištane, gdje nas je s marendom dočekao gospodin Ivan Rimac i pravo domaćinski ugostio. Ivan nam je prvi dan bio domaćin, upoznao nas je s rodnim krajem - Livnom, Livanjskim poljem, izvorom Dumana, vrilom Sturbe te nas iznenadio ručkom - pečenim odojkom na jezeru Mandak, gdje nam se pridružio i gospodin Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.

Krenuli smo dok je još bilo rano. Prerano. Obećah sebi da ću putem ubiti oko, ali naravno, nisam. Žulj vozi. I vodi izlet, jer se Samir razbolio. Bio je baš žalostan što ne može ići. A sve je s Jopom pripremal i organiziral. Ja sam, nevoljko, preuzela financije. Donacije za grah i donacije za djevojčicu.

Stigavši pred Petrinju, sjećanja su počela navirati. Dok smo prolazili autom, slike su se nizale. Jedna gora od druge. Razrušene kuće i zgrade, oštećeni krovovi, kontejneri i druga, privremena polurješenja. Iako smo prošle godine vidjeli sve te štete i tuge, ovaj mi je put sve teže palo. Jer, malo je toga napravljeno. Premalo. Suze sam poskrivečki brisala, da me Orka ne skuži. Ona je prvi puta, od potresa, u Petrinji. A Petrinja nam je dobro poznata. I draga. Moja je šogorica Sanja rodom iz Petrinje. Njena obitelj i dalje živi ovdje. Zato je Samir angažirao Sanjinu sestru Davorku, učiteljicu u OŠ Ivan Goran Kovačić Gora, da sa svojim kolegicama i kolegama pronađu jedno dijete kojem bi mi pomogli i malo olakšali zimu i vrijeme dok čekaju da država konačno odradi svoj dio. To je bio težak zadatak, jer na tom području ima jaaaako puno potrebitih.