Jučer sam imala priliku voditi svoj prvi službeni izlet. I to baš na Žumberak na kojem sam provela puno vremena kao dijete. Okupilo nas se 11, od toga 9 naših Pinkleca, 1 članica HPD Bregana i 1 član HPD Željezničar. Plan je bio proći skoro cijelu našu planiranu novu stazu. I obišli smo veći dio - mali izvor u stijeni, Zeleni vir, napravili pauzu u Sekulićima, nastavili do Popovića, napravili malo dulju pauzu, spustili se do Doljana i pogledali pravu žumberačku domaćiju i kružno se vratili do auta. Sve skupa oko 15 km, bez dodatnog kruga od 3 km do jedne špiljice, koji smo ostavili za drugi put.

Jučer nas je Vedran poveo na izlet na Burni Bitoraj. Iako bure nije bilo ni u tragovima, vjerujemo onima koji su je ondje doživjeli da planina s pravom nosi taj epitet.

Krenuli smo iz Brestove Drage, najprije makadamom, zatim šumskim putem, a potom nas je dočekao strmiji uspon, garniran kamenjem i pokojom stijenom. No strmina je ubrzo pala u drugi plan kad smo pred sobom ugledali Bitorajske bijele stijene.

Očarale su nas bijele litice, okružene šumom, koje jednostavno ne stanu u kadar. Vrtače ispunjene raznolikom vegetacijom podsjećale su na prizore iz prašume. Naravno, svratili smo i do “Imperatora” i “Savjetnika” – najistaknutijih stijena koje iz određenog kuta doista nalikuju na glave. Ako se ne varam, popeli smo se na Imperatora. Neki uz asistenciju Vedrana i muškog dijela ekipe, a većina samostalno. Hvala dečki 😊.

Željko nas je jučer poveo na lijepu šetnju Velebitom - po Premužićevoj stazi od Zavižana do Rossijeve kolibe. Čak nam je osigurao i savršeno vrijeme. Nakon kiše za vrijeme vožnje i smrzavanja uz niske oblake i jak vjetar na Babić Siči dok smo kupovali ulaznice za NP, zasjalo je sunce, koje nas je uz vjetar pratilo cijeli dan. Uživali smo hodajući pravim remek djelom ljudskih ruku u predivnoj prirodi, lijepim pogledima, neobičnim stijenama, raznolikom biljnom svijetu, pjevu ptica... Da ne bi bilo sve prelagano, popeli smo se na Gromovaču. Pogled s vrha je nezaboravan.

Nakon odmora i uživanja kod Rossijeve kolibe, 5 Speedy Gonzalesa dobilo je zeleno svjetlo vodiča da odu do Crikvene, a mi ostali smo polako krenuli prema Zavižanu, uz Željkovo obećanje da ćemo uskoro na izlet od Alana do Rossijeve kolibe, pa ćemo tada proći taj dio Premužićeve staze do Crikvene.

Željko nas je jučer vodio na još jednu dionicu Premužićeve staze - od Alana do Ograđenice.

Staza je dijelom otvorena, dijelom u šumarcima. Cijelo vrijeme otvaraju se lijepi pogledi na Rab i Pag u prvom planu te ostale otoke (Cres, Lošinj, Krk, zadarski arhipelag). Bila je izmaglica pa su se neki otoci jedva nazirali. Nije bilo pretjerano vruće, ali pauze smo ipak radili u hladovini šumaraka.

Bili smo mala ekipa pa je Željko u jednom trenutku odredio da kao najsporija vodim grupu do Ograđenice (zato nisu ovaj put sve fotke ekipe na stazi samo s leđa kao obično), a na povratku je za vodstvo zadužio Gabi. To je on taktički smislio, da ne mora on, nego nas dvije, tjerati poskoke i medvjede (rekao je kod jedne poveće hrpice da je to svježi medvjeđi izmet, vjerojatno od tog jutra). Na povratku se nas 6 najupornijih spustilo do auta preko uspona na Buljmu. 

16./17. 7. 2022. Julijske Alpe (Slovenija): Triglav, 2864 mnv

Triglav!! Kralj Julijskih Alpi! Ovaj vikend se našao pod nogama 27 odlučnih i hrabrih Pinkleca!

U subotu smo iz doline Krme krenuli prema Triglavskom domu na Kredarici. Trudeći se biti brži od loše vremenske prognoze, za nešto manje od 7 sati,  12 kilometara i preko 1700 m visinske, stigli smo na odredište na 2515 m. Uslijedili su piva, večera, zabava uz karte, gitaru i pjesme, Bili smo čak i svjedoci večernjeg nevremena koje je u sekundi doneslo munje i gromove i poveliku tuču.

Drugi dan okupili smo se u 7 sati ujutro, doručkovali, pripremili opremu i krenuli prema vrhu preko maglom i oblacima prekrivenog Malog Triglava.  Što smo se više uspinjali vrijeme je postajalo sve bolje i ubrzo se ukazalo sunce! Nakon otprilike 2 sata hodanja po ferati, došli smo do vrha Triglava! Sreći nije bilo kraja!! Uživamo u pogledima na nestvarnu ljepotu neba, planina, oblaka, sunca. Iz svih nas pršti neopisiv osjećaj ponosa! Bilo je i bičevanih! Nakon sat vremena silazimo, ovaj put prema domu na Planiki i dalje prema autima. Ukupno 2000 m spuštanja, 8 sati hoda.

Hvala vodičima Denisu i Dinu što su uspjeli izdržati sve bolove zbog kojih su stiskali zube i samo razmišljali da nas sigurno dovedu i spuste s vrha! I na ovom izletu  pokazalo se zajedništvo cijele grupe! Svi za jednoga, jedan za sve! Bravo za sve nas! 

Foto album

Izlet na Mosor pod vodstvom Samira bio je dvodnevni i moglo bi se reći malo žešći. No, što je to za nas Pinklece, koji smo za svaku avanturu uvijek spremni. U startu smo malo kasnili jer smo u Dugopolju čekali zadnji auto više od sat vremena, pa smo u Gornje Sitno stigli kasnije nego što je bilo planirano. Natrpani smo krenuli oko 11 h prema planinarskom domu Umberto Girometta. Neki samo s punim ruksacima, neki s dva ruksaka, a neki čak i s vrećicama u rukama. U domu smo ostavili stvari koje nam nisu trebale za planinarenje i nakon Zvonimirove poduke školarcima o orijentaciji, krenuli smo oko 13 sati u pravu avanturu.